Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Što se događa kada sport postane nevažan?
Nogomet je najpopularnija igra na svijetu. Jednostavan je, lako ga je naučiti, igraju ga mali i veliki, žene i muškarci, mladi i stari. Upravo ta jednostavnost učinila ga je globalnim fenomenom.
Iako nije najstariji sport — pretpostavljam da je netko prije nekoliko tisuća godina bacao kamenje i to nazvao natjecanjem — nogomet je postao sport koji izaziva najdublje i najluđe emocije. Čak i čovjek koji diše košarku od malena, a to je kategorija u koju spada autor ovih redaka, bez problema priznaje da je nogomet ono što većina sportskih zaljubljenika najradije gleda.
U redu je, ne ljutim se. Košarka je ionako sport za neku drugu vrstu ljudi. Ali nije to bitno. Bitno je pitanje: što se događa kada nogomet počne kontrirati vlastitoj prirodi i krene putem koji mu nikada nije bio namijenjen?
Živimo u svijetu egoista, lažnih idola i ideologija koje služe samo tome da stvaraju razdor među običnim ljudima. Među onima od kojih žive, a koji samo žele da ih se ostavi na miru kako bi pogledali utakmicu svoje omiljene ekipe ili reprezentacije. No što kada ni to više nije moguće?
FIFA i Afrika na turniru koji nema smisla
Zašto pišem ovaj tekst? Ovih dana razmišljam o finalu AFCON-a, Afričkog kupa nacija, koji je u nedjelju završen u Senegalu. Inspiraciju sam dobio iz niza kratkih videa koji mi iskaču svaki put kad otvorim društvene mreže. Naravno, Sport Klub je prenosio turnir, pa smo mogli uživati u još jednom velikom kontinentalnom natjecanju.
POVEZANO
Ipak, pitam se: zašto se AFCON održava tako često? Nema nikakvog smisla. Svjetsko, europsko i južnoameričko prvenstvo igraju se svake četiri godine, dok se u Africi igra svake dvije. Sljedeće izdanje bit će već za godinu dana, a kvalifikacije kreću u ožujku.
Ono što smo vidjeli u Maroku, u finalu domaćina i Senegala, klasičan je primjer onoga što je nastalo od nogometa. A bojim se — bit će još gore. Visoko u loži sjedio je Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, u društvu domaćih, pretpostavljam, najviših dužnosnika. Cijeli turnir kao da je imao za svrhu stvoriti novog afričkog prvaka — prvi put nakon pedeset godina. Maroko.
O suđenju ne treba trošiti previše riječi. Gospodin koji je “dijelio pravdu” ne bi trebao suditi ni treću poljsku ligu, a kamoli finale kontinentalnog natjecanja. No Infantino voli baš takve suce — poslušne, spremne raditi ono što se od njih traži, pa makar im se rugao cijeli svijet. Radujemo se vidjeti ga ovog ljeta na sjevernoameričkom kontinentu.
Govoriti o penalima, prekršajima i kaznenim udarcima je nepotrebno. Ali kada vratar Senegala ne može držati svoj ručnik pored gola jer ga predstavnici domaćina doslovno kradu, skrivaju i oduzimaju — tada znate da ste ušli u paralelni svemir.
Edouard Mendy morao se pouzdati u svog rezervnog vratara, Yehvanna Dioufa, koji je na pljusku, zakopčan do grla, stajao pored gola i čuvao ručnik kao najvrijednije blago. Ručnik koji je Mendyju trebao da osuši rukavice natopljene kišom koja je pretvarala travnjak u Rabatu u blatnu pozornicu.
Afera “ručnik”
Ali samo čuvati ručnik nije bilo dovoljno. Diouf se morao braniti od fizičkih nasrtaja skupljača lopti, zaštitara i službenog osiguranja. U jednom trenutku čak je i kapetan Maroka, Achraf Hakimi — misleći valjda da ga stotinjak kamera neće vidjeti — uzeo ručnik i bacio ga iza reklamnog panoa. Taj isti Hakimi koji je kasnije dobio nagradu Fair-Play. Paralelni svemir.
POVEZANO
Proteklih dana vrtim te nestvarne snimke i pokušavam pronaći neki podcast, posebno neki od poznatijih nogometnih, u kojem bi netko javno progovorio o onome što su Mendy i Diouf prolazili. No ništa. Barem ne s moje strane. Možda netko ima bolje izvore.
Ono što sam vidio bio je Thierry Henry, kao jedan od komentatora na američkom CBS-u, kako kritizira Senegal što je u posljednjim minutama, nakon dosuđenog penala za Maroko, povučen u svlačionicu na inzistiranje izbornika. Kasnije su se vratili nakon intervencije kapetana Sadija Manéa.
Dan nakon finala CAF je kaznio Senegal i izbornika Thiawa zbog tog incidenta. Iako, ako ćemo doslovno slijediti pravila, Senegalci nisu učinili ništa pogrešno. Glavni sudac nije označio kraj ni prekid utakmice. Teoretski, igrači su mogli otići na toalet i vratiti se nastaviti utakmicu.
Nogomet je postao biznis
Kakva rečenica! I koliko god puta je čuli, toliko puta ostaje istinita. Sport je pao u drugi plan, novac je jedino što ostaje. Infantino i FIFA stvorili su Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija — nikad više. Bit će tu svakakvih rezultata koje će Infantino opravdati “uključivošću”. Naravno, ako je netko dovoljno dobar da se kvalificira, neka igra. Ali cijene ulaznica već su otišle u nebo, a hrana i piće za navijače bit će i do 300 posto skuplji.
Podsjeća me to na nedavni događaj u mom kraju: sendvič se prodavao za osam eura, a par dana kasnije isti ti sendviči bili su na akciji za četrdeset centi.
Nije tajna da novac korumpira ljude. To je kao da kažete: banana je žuta.
A da ne ostane sve na nogometu — i košarka ide sličnim putem. Dugogodišnji rat ULEB-a i FIBA-e kulminira udruživanjem potonjih s NBA ligom kako bi stvorili novu privatnu ligu koja bi donijela “neviđeni prosperitet”. Ironično, FIBA, koja se godinama predstavljala kao zaštitnik “pravog identiteta košarke”, sada radi upravo ono protiv čega se navodno borila.
Budimo kao Sadio Mané
U cijelom ovom cirkusu ipak postoji jedan istinski junak: Sadio Mané. Kapetan Senegala, nekadazvijezda Liverpoola, danas igrač saudijske lige. Čovjek koji svoje bogatstvo koristi za izgradnju škola i bolnica u svom kraju. Svakom stanovniku svog sela uplaćuje 70 dolara mjesečno — selu koje broji oko dvije tisuće ljudi.
Mané kaže:” Ne zanima me kako će me pamtiti kao nogometaša, važno mi je da me zapamte kao dobrog čovjeka.”
Svatko od nas povremeno se bori protiv nepravde. Radite naporno, nikome se ne ulizujete, dajete sve od sebe, riskirate zdravlje i dobrobit da biste pošteno odradili svoj posao. A onda se pojavi netko na poziciji moći i smije vam se u lice. Teško je ostati miran. Teško je ne reagirati. Ali morate.
Nepravda je dio života.
No te kišne nedjeljne večeri u Rabatu — vidjeli smo pravdu. Karma je najstrpljiviji gangster na svijetu.
Senegal je prvak Afrike.
Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!